Saopštenje 

sa X sjednice Pritvorskog vijeća, održane 1. avgusta 2025. godine

Pritvorsko vijeće Ustavnog suda  Crne Gore, u sastavu:  -  predsjednica  Vijeća  sudija Momirka Tešić i sudije Snežana Armenko i Faruk Resulbegovć - članovi Vijeća na X sjednici održanoj 1. avgusta  2025. godine, jednoglasno je:

- Vijeće je jednoglasno prihvatio zahtjev za preispitivanje Rešenja  u predmetu U-III 361/25, od 16. jula 2025. godine, saglasno odredbi  člana 68. Poslovnika Ustavnog suda, te  zaključio da je obustavljeno otpremanje rješenja u ovom predmetu,  da se poništava zaključak o tome da je rješenje  donijeto i   predmet vratilo sudiji izvjestiocu na ponovno odlučivanje. 

- Vijeće je jednoglasno prihvatio zahtjev za preispitivanje Odluke  u predmetu U-III 262/25, od 16. jula 2025. godine saglasno odredbi  člana 68. Poslovnika Ustavnog suda, te  zaključio da je obustavljeno otpremanje odluke  u ovom predmetu, da se poništava zaključak o tome da je odluka  donijeta i  predmet vratilo sudiji izvjestiocu na na ponovno odlučivanje.

- odbilo ustavne žalbe u predmetima:

• • U-III broj 412/25,
  • U-III broj 423/25.

                   -usvojilo  ustavnu žalbu u predmetu:

• • U-III broj 533/25, uz saglasno izdvojeno mišljenje dvoje sudija.

Vijeće je, odlučujući o ustavnoj žalbi podnosioca D.M., izjavljenoj protiv rješenja Apelacionog suda Crne Gore, Kvž.br.399/25 od 12. juna 2025. godine kojim je potvrđeno rješenje Višeg suda u Podgorici, Kv.br. 639/25 od 16. maja 2025. godine, utvrdilo da je podnosiocu povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost.

Odluka je donijeta uz zajedničko Saglasno Izdvojeno mišljenje dvije sudije. Sudije su saglasne da je podnosiocu povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost.

Međutim, jedan sudija je smatrao da je do povrede navedenog prava došlo zbog toga što nije ispunjen zadovoljavajući standard u pogledu osnovane sumnje da je podnosilac učinio krivična djela, stavljena mu na teret Naredbom o sprovođenju istrage Višeg državnog tužilaštva Crne Gore. Takođe, smatrao je da način na koji su dokazi interpretirani ukazuje da su isti proizvoljno cijenjeni, bez njihove međusobne usklađenosti i bez ispunjavanja kriterijuma za postojanje osnovane sumnje.

Dvije sudije su izdvojile mišljenje, smatrajući da podnosiocu jeste povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost, ali ne iz razloga koji se odnose na osnovanu sumnju. Naglasile su da ostaju potpuno dosljedne svom profesionalnom stavu, a koji je stav Ustavnog suda, izražen u svim odlukama donijetim u Pritvorskom vijeću, a i ranije u drugim vijećima, a to je da Ustavni sud, kada ispituje razloge za određivanje i produženje pritvora ne cijeni stepen osnovane sumnje i ne ukida odluke sudova o određivanju i produženju pritvora ocjenom dokaza koje (ne)opravdaju njeno (ne)postojanje. Ovo posebno pri činjenici da je nepromijenjeni stav Ustavnog suda da rješenje kojim se potvrđuje optužnica ne podliježe ustavnosudskom preispitivanju gdje se o osnovanoj sumnji direktno odlučuje, pa je neprihvatljivo da Ustavni sud uspostavi nadležnost da osnovanu sumnju cijeni kroz odluke o određivanju i produžavanju pritvora

Sudije su smatrale da je do povrede došlo zbog izostanka obrazloženja od strane Apelacionog suda u odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti koju je branilac podnosioca problematizovao u žalbi na rješenje Višeg suda u Podgorici i u ustavnoj žalbi. U trenutku kada je Apelacioni sud odlučivalo o žalbi, predmet više nije bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva pa samim tim ni Višeg suda u Podgorici, već u nadležnosti Osnovnog državnog tužilaštva. Imajući u vidu konkretne i specifične okolnosti ovog predmeta, sudije su smatrale da nedavanjem obrazloženja na važne i jasne argumente i prigovore branioca podnosioca, kada uslovi produženja pritvora u ovakvim slučajevima nijesu zakonski ni jasno definisan i kada samo pravo nije predvidivo u svojoj primjeni, Apelacioni sud Crne Gore nije ispunio i zadovoljio standard „zakonitosti“ u postupanju, a to je da obrazloženje osporenog rješenjs bude dovoljno jasno i precizno kako bi omogućilo da osoba predvidi, u mjeri razumnoj u datim okolnostima, posljedice takve odluke. Sudije su istakle da nijesu mogle a da ne primijete da je takvo obrazloženje, bez jasnih i preciznih stavova, dovelo do toga da postoje dva rješenja o produženju sa različitim trajanjem pritvora i hipotetički je moglo dovesti i može dovesti da se proizvoljno odlučuje i tumači po kojem rješenju i do kojeg datuma određeno lice može biti lišeno slobode.

Postupajući na takav način, cijenile su da obrazloženje odluke od strane Apelacionog suda nije ispunilo standarde zakonitosti u smislu člana 5 Konvencije (postojanje zakonitosti, izvjesnosti, predvidivosti, srazmjernosti i  postupanja u dobroj vjeri) iz kojih razloga su smatrale da je došlo do povrede ovog prava.

IZ USTAVNOG SUDA CRNE GORE