ISTORIJA
USTAVNOG SUDSTVA U CRNOJ GORI
Crna Gora je deset vjekova stara država, izrasla iz
antičke Prevalitane (Prevalis), srednjovjekovne Duklje i Zete,
novovjekovne Crne Gore. Ime Crna Gora – prvi put se pominje u drugoj
polovini XIII vijeka.
Privrženost pravu i vladavini prava jedna je od
temeljnih osnova istorijskog bića crnogorskog naroda, o čemu
svjedoče brojni pravni dokumenti iz najstarije i novije prošlosti.
Crna Gora ima dugačku ustavnu tradiciju, čiji su zametak
običajno-pravne norme kao izvor prava, odnosno ustav u materijalnom
smislu. Prvi pisani izvori ustavnog prava pojavljuju se krajem XVIII
i početkom XIX vijeka, a ogledaju se u pravnim aktima-zakonicima,
kakvi su “Stega”, iz 1796. godine, Zakonik obšći crnogorski i brdski
iz 1798. godine i Opšti zemaljski zakonik iz 1855. godine.
Donošenjem “Stege” pravno je regulisan bitan dio osnovnih društvenih
odnosa koji se u savremenom društvu regulišu ustavom. Norme koje su
sadržane u pomenutim aktima su prevashodno imale krivičnopravni
karakter, ali je bilo i onih koje su uređivale organizaciju vlasti.
U drugoj polovini XIX vijeka dobijanjem faktičkog, a
potom i međunarodnopravnog priznanja Crne Gore, 1878. godine,
povećava se broj pravnih akata koji uređuju ustavnu materiju.
Donošenjem prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, počinje istorija
crnogorske pisane ustavnosti. Ovaj Ustav je značajan po tome što se
njime ograničava knjaževska vlast, garantuje veća lična i imovinska
sigurnost građana, učvršćuje zakonitost. Cjelokupni društveni život
progresivno je izmijenjen na osnovama i u duhu Ustava, a začet je i
utemeljen novi tip političke kulture. Pet godina kasnije, 1910.
godine, Crna Gora je proglašena Kraljevinom.
U razdoblju od 1946. godine, do 19. oktobra 2007.
godine, Crna Gora je donijela pet ustava, i to: 1946, 1953, 1963,
1974 i 1992. godine. Svaki od ovih ustava je Ustav Crne Gore kao
članice federacije, a ne kao nezavisne države. Prva četiri su
donijeta u periodu socijalizma i samoupravljanja, jedinstvenog
sistema vlasti, a posljednji iz 1992. godine, u doba kada se
ustanovljava parlamentarni sistem organizacije vlasti, sudska
nezavisnost, propisuje obimna lista ljudskih prava i sloboda i uvodi
tržišni sistem privređivanja.
Suštinski gledano u Crnoj Gori postoje dva istorijska
razdoblja ustavnog sudstva. Ustavno sudstvo je ustanovljeno 1963.
godine, a Ustavni sud Crne Gore je počeo sa radom 1964. godine kao
sud republike članice, u sastavu SFRJ kao prve tadašnje
socijalističke države koja je ustanovila ustavno sudstvo.
Danas smo u drugom razdoblju crnogorskog ustavnog
sudstva, koje je otpočelo 2006. godine. Na osnovu rezultata
referenduma o nezavisnosti Crne Gore, Skupština Crne Gore je 3. juna
2006. godine donijela Odluku o proglašenju nezavisnosti Republike
Crne Gore. U Deklaraciji o nezavisnosti su iskazani ključni principi
njenog državnog uređenja i njena opredijeljenost za evropske
integracije. Skupština Crne Gore je 10. jula 2006. godine donijela
Zakon o ustavotvornoj skupšini Republike Crne Gore, kojim je Crna
Gora uređena kao nezavisna država, čime je utvrđen bitan dio
polazišta za izradu ustavnog teksta. Ustav Crne Gore od 2007. godine,
proglašen je i donesen u istorijskom vremenu koje karakteriše obnova
nezavisnosti države Crne Gore nakon 88 godina i usmjerenost ka
članstvu u Savjetu Evrope i Evropskoj uniji.
Kao i većina drugih evropskih država Crna Gora je
prihvatila evropsko-kontinentalni model ustavnog sudovanja,
utemeljen na Kelzenovom učenju. Ustavni sud je ustanovljen kao
najviše ustavno tijelo sui generis u čiju nadležnost spada zaštita
supremacije Ustava, odnosno ustavno-pravnog poretka i ljudskih prava
i sloboda zajemčenih Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim
ugovorima.