---

Nove odluke  

U-III br. 329/24 – građanski postupak – nema povrede prava na privatni život - naknada nematerijalne štete nastale usled pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava ličnosti – prava na čast i ugled - Ustavni sud zapaža da je tuženi, tada aktuelni ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, gostujući u emisiji “N” na televiziji “V”., kroz prizmu društveno interesantnih tema iz domena resora na čijem je tada bio čelu, iznosio informacije koje se, u bitnom tiču postupanja podnosioca I reda, u periodu dok je on bio resorni ministar, zatim informacije koje se tiču načina na koji su kroz određene mjere dodjeljivana sredstva njegovim bliskim srodnicima – podnosiocima II i III reda- Ustavni sud smatra da podnosioci, kao ličnosti koje nesporno ne uživaju javni i politički status, u specfičnim okolnostima konkretnog slučaja, moraju ispoljiti veći stepen tolerancije na kritiku, posebno iz razloga što se radi o temi, odnosno diskusiji koja se tiče njihovog djelovanja koje stoji u uzročnoj vezi sa djelatnostima podnosioca I reda za vrijeme obavljanja funkcije ministra poljoprivrede - Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju osporavanom presudom uspostavljena pravična ravnoteža između dva jednako zaštićena prava (prava na ugled i prava na slobodu izražavanja)..

U-III br. 251/24 – građanski postupak – nema povrede prava na pravično suđenje - uznemiravanje prava svojine na krovu objekta - Viši sud u Podgorici je osporavanom presudom, u relevantnom dijelu, poštujući pravne razloge Ustavnog suda Crne Gore iznijete u ranijoj ukidnoj odluci, saglasno odredbi člana 77 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, našao da se u sporovima po tužbi za zaštitu od uznemiravanja prava svojine (tzv. “negatorna tužba) od tužioca ne traži da on prezentuje određeni dokaz o nepostojanju prava tuženog na stvari, jer je pravo svojine podrazumijeva da vlasnik ima isključivo pravo korišćenja stvari, već se dokazivanje postojanja određenog prava na stvari zahtijeva od tuženog, te zaključio da u predmetnoj pravnoj stvari podnosilac nije prezentovao valjanje dokaze u pogledu postojanja određenog prava na osnovu kojeg bi pretendovao na korišćenje stvari u vlasništvu tužilje.

U-III br. 219/24 – krivični postupak – nema povrede rava na pravično suđenje i prava na imovinu - oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću - postojanje postupka istrage, finansijske istrage protiv podnosilaca i postojanje novčanih sredstava na računima podnosilaca za koja postoji osnovana sumnja da su stečena kriminalnom djelatnošću je opredijelilo Viši sud u Podgorici da odredi privremenu mjeru obezbjeđenja, zbog ocjene da bi se otuđenjem predmetnih sredstava onemogućilo ili bitno otežalo njihovo eventualno oduzimanje u krivičnom postupku. Takođe, predmet ocjene Višeg suda u Podgorici bili su i navodi žalbe o odluci suda u Ukrajini o obustavi privremene mjere blokade bankovnih računa podnosioca I reda, međutim, u odsustvu takve odluke inostranog suda u originalu ili dostavljanja u postupku međunarodne pravne pomoći, Viši sud u Podgorici je izrazio stav da takvi navodi nijesu od uticaja na zauzeti pravni pristup, a pri činjenici da se svakako radi o samostalnim postupcima u Crnoj Gori i Ukrajini, o čemu su u osporavanom rješenju dati ustavnopravno prihvatljivi razlozi.

U-III br. 49/24 – upravni postupak – nema povrede prava na pravično suđenje - sticanje prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije - Stoji činjenica da je javnopravni organ bio u obavezi da obavijesti tužioca o rezultatima ispitnog postupka, o kojem je stranka imala pravo da se izjasni, shodno čl. 14 i 111 Zakona o upravnom postupku - Ustavni sud ukazuje da se pravičnost postupka razmatra u cjelini i da svaka nepravilnost u toku postupka, koji je prethodio ustavnosudskom, naročito u situaciji kada ona bude otklonjena u kasnijoj fazi postupka, ne mora nužno za posljedicu imati povredu prava na pravično suđenje. Da bi se zaključak od strane redovnih sudova mogao smatrati proizvoljnim, na način da utiče na pravičnost konkretnog postupka, pogrešni zaključci tih sudova o odlučnim činjenicama trebali bi biti toliko očigledni da se mogu okarakterisati kao nesumnjiva greška (manifest error) - drugim riječima, takva greška koju niti jedan razuman sud ne bi nikada mogao učiniti Ustavni sud smatra da eventualni procesni nedostaci o kojima je riječ ne predstavljaju „tešku i očiglednu nepravilnost“ u izuzetnom smislu naznačenom u sudskoj praksi -kada se ima u vidu da je pred Upravnim sudom, po tužbi tužioca, održana usmena rasprava, na kojoj je učestvovao punomoćnik tužioca, čime je tužiocu data mogućnost da raspravlja i učestvuje u postupku..

U-III br. 72/23 – građanski postupak - Povreda prava na imovinu u vezi sa pravom na zdravu životnu sredinu - Imajući u vidu sve posebnosti konkretnog slučaja, čini se da bi pravna egzistencija stava najvišeg suda u Crnoj Gori o neplaćanju za usluge čišćenja uslijed ekološkog zagađenja direktno ugrozila i podrila sposobnost države da ispuni svoju ustavnu obavezu zaštite životne sredine. Ovo stoga što su usluge podnosioca, u vidu čišćenja mora i sanacija od zagađenja, bile ključne i nužne za sprovođenje Ustavom garantovanog prava na zdravu životnu sredinu. Bez ekološke sanacije, zagađeni zaliv direktno se konfrontira ustavnom određenju Crne Gore kao ekološke države-Ustavni sud je utvrdio da teret saniranja ekološkog incidenta ne može biti samo na podnosiocu. Stoga, budući da, prilikom miješanja u mirno uživanje imovine podnosioca ustavne žalbe, u posebnim okolnostima ovog predmeta, nije uspostavljena poštena ravnoteža između javnog interesa i prava podnosioca zaštićenih članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju, došlo je do povrede prava na imovinu, odnosno prava svojine podnosioca.

U-III br. 937/25 - krivični postupak - Ustavni sud Crne Gore je utvrdio da je Viši sud u Podgorici povrijedio pravo podnosioca na slobodu i sigurnost jer je rješenje o produženju pritvora uručio njegovoj advokatici nakon 78 dana, suprotno načelu hitnosti garantovanim Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda- Blagovremeno dostavljanje rješenja o produženju pritvora braniocu nije samo tehnički akt, već ustavni imperativ. Ovakva situacija praktično obesmišljava sudsku kontrolu pritvora, jer je nakon 78 dana izvršena nova kontrola pritvora dok prethodna još nije ni procesuirana kroz žalbeni postupak..

U-III br. 1049/25 – krivični postupak – utvrđena povreda prava podnosioca ustavne žalbe zbog neblagovremenog postupanja Višeg suda u Podgorici nakon izjavljene žalbe u postupku redovne kontrole pritvora - Ustavni sud zaključuje da podnosiocu ustavne žalbe nije uskraćeno pravo na žalbu sudu radi razmatranja zakonitosti lišavanja slobode, ali da nije ispunjen zahtjev hitnog ispitivanja zakonitosti postupka, kako je to predviđeno članom 5 stav 4 Konvencije, obzirom da je ovaj vid provjere pritvora, kao značajne faze u periodu trajanja istog, Viši sud u Podgorici zanemario u fazi između dostavljanja osporenog rješenja i dostavljanja spisa predmeta drugostepenom sudu radi odlučivanja o žalbi na predmetno rješenje..

U-III br. 453/24 – upravni spor – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku i prava da se njegovi argumenti ispitaju u kontradiktornom postupku - zahtjev podnosioca za dobijanje međunarodne zaštite - Ustavni sud zapaža da je podnosilac ustavne žalbe, u postupku odlučivanja o međunarodnoj zaštiti, bio samo formalno obaviješten da postoje razlozi koji predstavljaju smetnju sa aspekta nacionalne bezbjednosti. Međutim, osim uopštene konstatacije da je utvrđeno da podnosilac predstavlja opasnost za nacionalnu bezbjednost, Ministarstvo unutrašnjih poslova, a kasnije ni sudovi, nijesu naveli nijedan činjenični element koji je doveo do zaključka da on predstavlja takvu opasnost. Saopštavanje samo mišljenja Agencije za nacionalnu bezbjednost, bez navođenja bar sažetog prikaza činjenica koje su poslužile kao osnov za zaključak da postoji opasnost za nacionalnu bezbjednost, ne može se smatrati dovoljnim, niti može predstavljati adekvatnu informaciju o navodima koji se stavljaju na teret podnosiocu. Stoga Ustavni sud zaključuje da podnosiocu ustavne žalbe nijesu pružene nikakve informacije o činjeničnim razlozima, zbog čega je bio uskraćen da smisleno ospori navode da je nacionalna bezbjednost ugrožena-ovakvim postupanjem sudova došlo do ograničenja podnosioca ustavne žalbe u pogledu prava koja su mu data u skladu sa principima kontradiktornog postupka i jednakosti stranaka, te da ista nijesu bila uravnotežena, odnosno da je pravična ravnoteža između stranaka pogođena u tolikoj mjeri da se narušila sama suština prava podnosioca na pravično suđenje..

U-III br. 1064/23 – parnični postupak – povreda prava na pravično suđenje kroz segment primjene procesnog prava, a u pogledu troškova postupka; predmet spora bio je zahtjev podnositeljke da se poništi aneks ugovora o radu, zaključenog između podnositeljke ustavne žalbe i tuženog, te da se obaveže tuženi da podnositeljku rasporedi na radno mjesto koje odgovara stepenu njene stručne spreme, znanju i sposobnostima, u roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude-Ustavni sud smatra da sudovi prilikom obračuna troškova nijesu na ustavnopravno prihvatljiv način primijenili važeću Advokatsku tarifu-puko pozivanje na „preovlađujuću sudsku praksu“, bez njenog navođenja i bez konkretne analize okolnosti predmetnog slučaja, ne predstavlja dovoljno obrazloženje koje bi omogućilo ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke. Dodatno, ovakvo tumačenje bi u praksi dovelo do situacije da stranka, radi ostvarivanja prava na naknadu troškova u skladu sa tarifnim pravilima, bude upućena na pokretanje više zasebnih parnica, čime bi bila izložena punim troškovima svakog postupka, što je suprotno načelu procesne ekonomije..

U-III br. 602/24 – parnični postupak radi naknade materijalne štete po osnovu troškova liječenja u inostranstvu i nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti na fizički i psihički integritet – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku; Ustavni sud cijeni da uopštene konstatacije Višeg suda u Podgorici da je „ traženi iznos mimo dosuđenog previsoko postavljen, protivan prirodi predmetne naknade i njenjoj društevnoj svrsi“, nijesu dovoljne da zadovolje standard obrazloženja odluke. Ustavni sud ukazuje da je obaveza drugostepenog suda bila da u obrazloženju presude navede dovoljno jasne i relevantne razloge zbog kojih je u pogledu visine dosuđene naknade zauzeo drugačiji stav od prvostepenog suda, te da razmotri sve subjektivne i objektivne okolnosti od značaja za naknadu štete..

U-III br. 858/23 – parnični postupak – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu odluku, u vezi sa troškovima postupka, zbog učešća umješača na strani tužene; Viši sud u Podgorici nije dao ustavnopravno prihvatljive razloge prilikom donošenja osporene presude, ne navodeći jasne razloge kojom opravdava zašto nije odobrio prethodno tražene troškove postupka tužiocu zbog učešća umješača na strani tužene. .

U-I 19/19 i 23/19.

U-III br. 666/23 – parnični postupak - Povreda prava na pravično suđenje kroz segment obrazložene presude u pogledu troškova postupka - pitanje očigledne nesrazmjere troškova predstavlja pravni standard koji se cijeni u svakoj konkretnoj situaciji, a Viši sud u Podgorici nije imao u vidu da je žalba podnosioca doprinijela da se drugostepeni postupak okonča na način koji je povoljan za podnosioca, te je u skladu sa tim isti bio dužan da razmotri dosuđivanje troškova u iznosu koji treba pokriti nužne izdatke koji su bili potrebni za ostvarenje podnosiočevog prava. Takođe, Ustavni isud ističe da je Viši sud u Podgorici odlučio da kao osnovicu za obračun troškova postupka uzme iznos od 100,00 eura, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu. Međutim, Tarifnim brojem 5 stav 4 AT propisano je da u procjenjivim predmetima koji se odnose na potraživanja iz radnih odnosa, advokatu pripada nagrada iz tog Tarifnog broja, samo ako vrijednost spora ne prevazilazi iznos od 100,00 eura. Međutim u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora prevazilazi tu vrijednost (vrijednost glavnog zahtjeva 188,22 eura), pa Viši sud u Podgorici nije dao ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje zašto je navedena odredba Tarifnog broja primjenjiva na konkretan slučaj. Obrazloženje Višeg suda u Podgorici trebalo je da sadrži suštinski važne činjenice u dijelu kojim je odlučivano o očiglednoj nesrazmjeri troškova i vrijednosti tužbenog zahtjeva i o tome koji troškovi bili potrebni za vođenje parnice..

U-III br. 484/25 – privredni postupak – povreda prava na pravično suđenje - sudovi su propustili da ispitaju suštinsko pitanje, da li se radi o sporu u kojem je predviđena isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa, imajući u vidu da se predmet spora odnosi na zakup nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Crne Gore -Sudovi su se oglasili nenadležnim u sporu neizvršavanja obaveza iz Ugovora o zakupu, tvrdeći da je riječ o sporu sa elementom inostranosti, za koji je nadležan Londonski sud za međunarodnu arbitražu - Ustavni sud je utvrdio da je ustavnopravno neprihvatljiv stav Privrednog, Apelacionog i Vrhovnog suda da nema osnova za tvrdnju da se radi o predmetu koji se ne može rješavati pred domaćim sudovima, što su temeljili na tumačenju Zakona o parničnom postupku, zanemarajući prelazne i završne odredbe ovog zakona, selektivno se pozivajući na odredbe Zakona o arbitraži, ali i u potpunosti ignorišući relevantne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu koji predstavlja zakon koji posebno propisuje slučajeve isključive nadležnosti domaćih sudova - Ključno pitanje u ovom predmetu je da li je spor podoban da bude podvrgnut arbitraži, što su sudovi propustili da ispitaju u suštini, u smislu ocjene da li je makar jedna od stranaka arbitražnog sporazuma fizičko ili pravno lice sa prebivalištem/sjedištem u inostranstvu, iako je podnosilac ustavne žalbe upravo na tu činjenicu ukazivao tokom sudskog postupka.

U-III br. 1137/23 – tužba za pravično zadovoljenje – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu odluku - nije dovoljno samo utvrditi povredu prava na suđenje u razumnom roku, bez dosuđivanja zakonom propisane novčane naknade i bez jasnog obrazloženja zašto bi takva konstatacija bila dovoljna - Podnosilac ustavne žalbe je podnio Vrhovnom sudu tužbu za pravično zadovoljenje, tražeći da mu država na ime nematerijalne štete isplati pet hiljada eura, zbog dugotrajnog postupka pred podgoričkim Osnovnim sudom - Vrhovni sud je utvrdio da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, ali je odbio zahtjev za isplatu novčane naknade, cijeneći da je postupak u međuvremenu pravosnažno okončan, da je trajao manje od četiri godine, i da nije postojao njegov poseban interes za hitnim okončanjem postupka. Ustavni sud je ocijenio da se takva odluka, s aspekta prakse Evropskog suda za ljudska prava, može podvesti pod „očigledno proizvoljnu“ jer Vrhovni sud nije obrazložio zbog čega je u konkretnom slučaju primijenio izuzetak koji je propisan Zakonom, koji omogućava da se povreda prava utvrdi bez dosuđivanja naknade na ime pravičnog zadovoljenja..

---

Vijesti