Ustavni sud Crne Gore
USTAVNI SUD CRNE GORE
- Slobodan pristup informacijama
Zakon o slobodnom pristupu informacijama Vodič za pristup informacijama u posjedu Ustavnog suda Javni registri i javne evidencije Obrazac zahtjeva za slobodan pristup informacijama Uvid u ustavnosudski spis Spisak zaposlenih u Ustavnom sudu Lice za prijem i postupanje po obavještenjima o sumnjama na nepravilnosti i prevare u Sudu Lice za prijem i postupanje po prijavi zviždača u Ustavnom sudu Crne Gore Lice za posredovanje u slučaju mobinga u Ustavnom sudu Crne Gore Odobreni zahtjevi za slobodan pristup informacijama Zahtjev za novinarsku akreditaciju Informacija o službenim vozilima Spisak javnih funkcionera i liste obračuna njihovih zarada, drugih primanja i naknada u vezi sa vršenjem javne funkcije Programi i planovi rada Izvještaji i druga dokumenta o radu i stanju u oblastima iz svoje nadležnosti Nacrti, predlozi i konačni tekstovi strateških dokumenata i planova i programa za njihovo sprovođenje Nacrti i predlozi zakona i drugih propisa, kao i mišljenja eksperata na te propise Pojedinačni akti i ugovori o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda i državnom imovinom Rješenja i drugi pojedinačni akti koji su od značaja za prava, obaveze i interese trećih lica Obrasci za transparentnost finansiranja medija iz javnih prihoda
Ustavni Sud Crne Gore Nove odluke U-III br. 391/23 – parnični postupak – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku - Predmet spora je bio zahtjev tužilje kojim je traženo da se obaveže tužena da joj po osnovu naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti isplati traženi iznos - Viši sud u Podgorici je ocijenio da je naknada od 3.000 € previsoka, ali nije naveo kriterijume koji su ga vodili pri utvrđivanju novog iznosa, odnosno objasnio zašto prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu člana 207 ZOO, uporedio konkretan slučaj sa sličnim predmetima iz sudske prakse, analizirao težinu povrede, posljedice po tužilju, trajanje radnji, intenzitet i javnost objava. Umjesto toga, drugostepeni sud se oslonio na opštu tvrdnju da bi iznos od 3.000 € „vodio komercijalizaciji naknade“, što je, po ocjeni Ustavnog suda, zaključak bez činjeničnog i pravnog uporišta, koji nije u stanju da zamijeni obavezno obrazloženje. Ustavni sud konstatuje i da Viši sud u Podgorici, ne daje razloge zbog kojih, uprkos određenim otežavajućim okolnostima konkretnog slučaja, smatra da je iznos od 1.500 € pravičan.
Nove odluke
U-III br. 1145/24 – upravni spor radi odlučivanja o radnopravnom statusu podnosioca i prava na naknadu po prestanku radnog odnosa - nema povrede prava na pravično suđenje kroz segment primjene mjerodavnog prava, niti kroz segment prava na obrazloženu presudu, kao ni kroz pravo na učešće u postupku - po ocjeni Ustavnog suda, ustavnopravno je prihvatljivo zaključivanje Upravnog suda Crne Gore i Vrhovnog suda Crne Gore da, imajući u vidu odredbu člana 90 Zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe člana 60 stav 6 i 61 st. 1, 5 i 6 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, podnosiocu nije pripadalo pravo na naknadu po isteku vremena na koje je bio određen da vrši dužnost načelnika Komunalne policije, jer podnosiocu nije prestao mandat, već je isti bio privremeno određen da vrši dužnost do imenovanja načelnika, te nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Ustavnopravno je prihvatljivo zaključivanje sudova da Gradonačelnik nije bio u obavezi da, nakon isteka godinu dana od kada je primao naknadu, podnosioca rasporedi na drugi odgovarajući posao, budući da isti u tom periodu nije tražio raspored, te nije ni mogao očekivati da mu radni odnos neće prestati nakon isteka tog perioda.
U-III br. 1114/24 – građanski postupak - utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju - nema povrede prava na pravično suđenje - Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud Crne Gore utvrdio da je predmetni Ugovor o doživotnom izdržavanju ništav, u smislu člana 103 tada važećeg Zakona o obligacionim odnosima, jer nije zaključen sa namjerom da podnosioci, kao davaoci izdržavanja, njeguju, hrane i oblače svoju majku, kao davaoca izdržavanja, a da im, nakon njene smrti, pripadne njena imovina. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je u sprovedenom postupku, utvrđeno da je namjera davaoca i primaoca izdržavanja za zaključenje predmetnog Ugovora bila ta da se tužilje, kćerke i sestre ugovornih strana, liše zakonom propisanog nasljedstva, da ne bi uzele svoj dio, otele imovinu, što su i sami tuženi istakli u svojim iskazima. S tim u vezi, Vrhovni sud je izrazio stav da je takva namjera nedopuštena i da je upravo ta namjera uticala na primaoce izdržavanja da zaključe predmetni Ugovor, što je znala i primalac izdržavanja, pa je Ugovor ništav, shodno odredbi člana 53 tada važećeg Zakona o obligacionim odnosima. Očigledna tehnička greška u otpravku presude, po ocjeni Ustavnog suda, nije dovela do povrede prava na zakonom uspostavljen sud, kao segment prava na pravično suđenje, jer je sud, prilikom odlučivanja, bio sastavljen po Zakonu..
U-III br. 1106/24 – građanski postupak - smetanje tužioca u posljednjem, mirnom i faktičkom posjedu korišćenja telekomunikacionih usluga - nema povrede prava na pravično suđenje kroz segment primjene mjerodavnog prava - Zakona o svojinsko pravnim odnosima i Zakona o obligacionim odnosima -drugostepeni sud je našao da je podnosilac smetao tužioca u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu prava korišćenja telekomunikacionih usluga, na način što je dana 13. januara 2021. godine, protivpravno obustavio korišćenje preko broja na kojem je tužilac koristio telekomunikacione usluge fiksne mreže za potrebe svoje advokatske kancelarije, pri čemu se Sud pozvao na odredbe čl. 402 i 405 Zakona o svojinskopravnim odnosima. Kako je u toku postupka utvrđeno da je tužilac bio u mirnom posjedu prava korišćenja telekomunikacionih usluga fiksne mreže i da mu je podnosilac prekinuo pružanje usluga, iako je uredno izmirio svoje obaveze, to je drugostepeni sud našao da je prvostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva-Ustavni sud primjećuje da su predmet ocjene drugostepenog suda bili i navodi žalbe podnosioca da telefonski broj ne predstavlja stvar, u smislu člana 385 Zakona o svojinskopravnim odnosima, ali je našao da su isti bez značaja, budući da se ne radi o telefonskom pretplatnom broju, već o državini prava, s obzirom da je tužilac tražio zaštitu prava korišćenja telekomunikacionih usluga preko pretplatnog broja..
U-III br. 851/24 – građanski postupak - naknada materijalne štete iz radnog odnosa na ime manje isplaćene novčane naknade za rad obavljen po osnovu – tzv. duple norme - nije utvrđena povreda povrede principa zabrane diskriminacije, prava na pravično suđenje kao ni prava na imovinu - Ustavni sud smatra da je drugostepeni sud na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložio da nakon 14. aprila 2016. godine, više nije postojalo pravo na isplatu naknade po osnovu ostvarene „duple norme“, jer je Odluka Sudskog savjeta Crne Gore, Su. R. br. 579/2011, od 1. jula 2011. godine, prestala da važi 14. aprila 2016. godine. Prema tome, osnov tužbenog zahtjeva koji se odnosi na taj period nije mogao biti vezan za ranije važeću odluku Sudskog savjeta, niti za mehanizam obračuna naknade koji je prestao da postoji. Ustavni sud posebno ističe da zaključak drugostepenog suda, kojim je odbijena mogućnost da se broj riješenih predmeta tretira kao dokaz o obimu prekovremenog rada, nije arbitraran niti logički nedopustiv. Ustavni sud ne smatra proizvoljnim zaključak Višeg suda u Bijelom Polju da orijentaciona norma ne predstavlja dokaz o stvarnom trajanju rada, već samo smjernicu o očekivanom mjesečnom učinku sudije, te da se prekovremeni rad mora utvrđivati na osnovu formalnih naloga, evidencija radnog vremena i službenih akata, a ne na osnovu statistike broja riješenih predmeta. .
U-III br. 844/24 – građanski postupak - naknada materijalne štete iz radnog odnosa na ime manje isplaćene zarade po osnovu prekovremenog rada i prekovremenog rada noću - nema povrede prava na pravično suđenje, pri čemu je predmet ocjene bilo pravno dejstvo odluka Ustavnog suda u postupku ocjene saglasnosti zakona sa Ustavom-sudovi su zaključili da to što su tužiocu u cijelom utuženom periodu isplaćivane dnevnice za službeno putovanje ne isključuje pravo tužioca da mu se isplate i ostvareni prekovremeni sati rada, pa su na osnovu člana 148 Zakona o obligacionim odnosima i člana 134 Zakona o radu, usvojili tužbeni zahtjev - sudovi su utvrdili da odredba člana 152 stav 2 Ustava Crne Gore daje tužiocu za pravo da traži predmetno potraživanje za cjelokupni utuženi period, jer predmetni postupak nije pravosnažno riješen prije objavljivanja odluke Ustavnog suda U-I br. 20/19, od 30. septembra 2021. godine (kojom je ukinuta odredba člana 34 stav 5 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i prestala da važi danom objavljivanja navedene odluke u “Službenom listu Crne Gore”), što znači da se navedena odredba Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru ne može primijeniti u predmetnom postupku na potraživanje tužioca..
U-III br. 833/24 – upravni spor – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu odluku, u vezi sa troškovima postupka zbog “ćutanja uprave” - Polazeći od činjenice da pravni interes podnositeljke, manifestovan u ispunjenju obaveze koja je predstavljala predmet tužbe (donošenje drugostepenog rješenja), nije bio ostvaren u vrijeme podnošenja tužbe, u konkretnom slučaju zaključak Vrhovnog suda Crne Gore u vezi sa primjenom odredbe člana 156 stav 1 Zakona o parničnom postupku, je arbitreran, na koji način je podnositeljki nametnut nesrazmjeran teret u pravcu ostvarivanja prava na naknadu predmetnih troškova upravnog spora - Vrhovni sud Crne Gore, kada je odlučivao o troškovima upravnog spora, nije sagledao postupak kao cjelinu, već je pogrešno zaključio da je postupak po žalbi tužilje okončan po nju negativnim rješenjem, što se ne može smatrati ispunjenjem zahtjeva od strane tuženog, i na osnovu toga izveo ustavnopravno neprihvatljiv stav prilikom odlučivanja o troškovima upravnog spora. Ovaj Sud nalazi da ukoliko tuženi organ nije ispoštovao imperativne rokove, tužba zbog ćutanja uprave je bilo jedino pravno sredstvo koje je podnositeljki stojalo na raspolaganju, pa bi i troškovi, nastali do donošenja rješenja o obustavi postupka, bili opravdani..
U-III br. 582/24 – građanski postupak naknade štete zbog smrti člana uže porodice – nema povrede prava na pravično suđenje kroz segment primjene mjerodavnog prava i princip pravne sigurnosti - Ustavni sud nalazi da je Viši sud u Podgorici u osporenoj odluci ukazao na odredbu člana 41 stav 1 tačka 2 i stav 2 Kolektivnog ugovora tužene iz 2016. godine, kojim je predviđeno pravo zaposlenih na pomoć u slučaju člana uže porodice, a da se članom porodice smatra supružnik zaposlenog, njegova djeca koju izdržava (iz krvnog i građanskog srodstva), kao i druga lica koja je po zakonu dužan da izdržava. Budući da se u konkretnom slučaju radi o majci tužilje, kao lica koje je tužilja po zakonu dužna da izdržava, upravo u skladu sa odredbom člana 257 stav 1 Porodičnog zakona Crne Gore, Ustavni sud primjećuje da nijesu utemeljeni navodi podnosioca izneseni u ustavnoj žalbi kojima se pledira na neosnovanost tužbenog zahtjeva..
U-III br. 544/24 – građanski postupak - sticanje bez osnova - nema povrede prava na pravično suđenje - Ustavni sud nalazi da su sudovi utvrdili do kojeg trenutka je podnosilac bio savjestan sticalac spornog novčanog iznosa koji je obavezan da tužiocu, zbog sticanja bez osnova, vrati po presudi na osnovu propuštanja Osnovnog suda u Podgorici, jer je imao opravdanog razloga da vjeruje da mu taj iznos pripada, a shodno presudama Osnovnog suda u Nikšiću i Višeg suda u Podgorici - Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi zaključujili da je savjesnost podosioca, u prethodno navedenom predmetu tužioca, trajala sve dok nije primio i time se upoznao sa sadržinom presude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 927/18, od 24. oktobra 2018. godine, kojom su preinačene navedene presude nižstepenih sudova i odbijen tužbeni zahtjev u tom predmetu tužioca, ovdje podnosioca, i isti obavezan da u tom predmetu tuženom, a u ovom tužiocu, naknadi troškove postupka. S tim u vezi, obaveza isplate zatezne kamate na iznos predmetnog duga, počinje od 28. novembra 2018. godine, kada je punomoćniku podnosioca uručena navedena presuda Vrhovnog suda Crne Gore. .
U-III br. 509/24 – građanski postupak radi povraćaja iznosa novčanih sredstava uplaćenih u stambeni fond Sindikata Uprave policije - Nema povrede prava na pravično suđenje kroz segment primjene mjerodavnog prava, kao i kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku - Ustavnopravno je prihvatljiv zaključak sudova da su izdvajanja za stambeni fond sindikata zasnovana na principu dobrovoljnosti i solidarnosti, te da isti nemaju karakter individualne štednje niti namjenskog depozita, već predstavljaju doprinos kolektivnom fondu. Član sindikata koji je prihvatio pravila organizacije, uključujući i način formiranja i raspodjele stambenog fonda, ne može zahtijevati povraćaj sredstava samo iz razloga što nije ostvario pravo na dodjelu stana. U odustvu izričite odredbe opštih akata sindikata, kojim bi bilo predviđeno pravo na povraćaj sredstava članovima sindikata koji nisu ostvarili pravo na stan, što je u konkretnom slučaj, ne može se govorititi o neosnovanom obogaćenju..
U-III br. 497/24 – građanski postupak radi utvrđenja ništavosti aneksa Ugovora o radu - nema povrede prava na pravično suđenje kroz segment primjene materijalnog prava i princip zabrane arbitrernosti i segment prava na obrazloženu odluku - Ustavni sud primjećuje da su sudovi utvrdili da je predmetna ponuda za izmjenu ugovornih uslova rada podnosiocu dostavljena u pisanoj formi i da sadrži sve elemente propisane odredbom člana 48 stav 1 Zakona o radu, te da su u ponudi navedeni i obrazloženi svi elementi zbog kojih se podnosiocu nudi premještaj na drugo radno mjesto, zbog izmjene Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji kod tuženog. Po ocjeni Ustavnog suda, drugostepeni sud je pravilno utvrdio da je spornim aneksom podnosilac raspoređen na radno mjesto koje u potpunosti odgovara njegovoj stručnoj spremi, nivou obrazovanja, zanimanju i iskustvu stečenim radom, pa da činjenica što je podnosiocu određen niži koeficijent zarade, ne čini navedeni aneks ugovora o radu nezakonitim. Takođe, drugostepeni sud je pojasnio da se ne može osporavati pravo poslodavca da uvodi tehnološke, ekonomske ili organizacione promjene radi stvaranja povoljnih uslova privređivanja, te da sud ne može da se upušta u ocjenu cjelishodnosti mjera poslodavca preduzetih u tom cilju..
U-III br. 485/24 – građanski postupak – nema povrede principa zabrane diskriminacije, prava na pravično suđenje, kao ni prava na imovinu - tužbeni zahtjev radi naknade materijalne štete za neisplaćenu naknadu za rad u Komisiji tuženog – PJ Podgorica za praćenje projekta za čiju realizaciju se dodjeljuju grantovi - podnosilac nije potkrijepio navode da je postupanje prema njemu, u smislu kriterijuma obavljanja određenih poslova i s tim u vezi, isplate naknade za takav rad, bilo nepovoljnije nego prema nekom drugom u uporedivoj (analognoj) situaciji, a da je ta razlika u postupanju utemeljena na jednoj od zabranjenih osnova, u smislu prakse Evropskog suda za ljudska prava - u postupku je utvrđeno da su sudovi razmotrili sve uslove i to kako u pogledu saglasnosti nadležnog organa za određivanje predmetne naknade (Vlade Crne Gore), tako i u pogledu vrste i strukture rada koje je obavljao podnosilac, što predstavlja kumulativne uslove za ostvarivanje sporne naknade, to Ustavni sud smatra da je Viši sud u Podgorici na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložio kojim razlozima se rukovodio kada je zaključio da je tužbeni zahtjev podnosioca neosnovan..
U-III br. 31/24 – izvršni postupak – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku – izvršenje na osnovu izvršne isprave – računa/fakture na ime održavanja poslovne zgrade - Osnovni sud u Podgorici nije naveo konkretne, detaljne i izričite argumente za zaključak da podnosilac ustavne žalbe – izvršni povjerilac nema aktivnu legitimaciju za pokretanje predmetnog izvršnog postupka, te zašto se na njega ne može primjeniti Zakon o održavanju stambenih zgrada - Ustavni sud ocjenjuje da sud prilikom odlučivanja, nije na ustavnopravno prihvatljiv način utvrdio da li se u konkretnom slučaju radi o objektu koji formalno predstavlja etažnu svojinu, sa posebnim i zajedničkim djelovima zgrade, i od kakvog značaja bi takvo utvrđenje bilo za ishod predmetnog izvršnog postupka - Odredbe Zakona o održavanju stambenih zgrada se eksplicitno odnose na stambene zgrade, ali njegov okvir obaveza plaćanja i održavanja zajedničkih djelova se ne ograničava na fizičku namjenu objekta, već na pravni status etažne svojine, što znači da nije bitan naziv same zgrade, nego da li je zgrada organizovana kao etažna svojina, što u konkretnom nije utvrđeno. .
U-III br. 1161/24 – postupak po zahtjevu osuđenog lica za sudsku rehabilitaciju - Nema povrede prava na privatni i porodični život, u situaciji kada prema podacima iz krivične evidencije proizilazi da je lice više puta osuđivano. Ustavni sud ukazuje da iznošenje podataka u odluci krivičnog suda, koji su prikupljeni o podnosicu u okviru vođenja krivične evidencije, predstavlja miješanje u lični život podnosica i to miješanje dolazi od predstavnika javne vlasti-navedno miješanje dozvoljava odredba člana 121 Krivičnog zakonika Crne Gore, kojom je propisano šta je sud u obavezi da cijeni prilikom davanja rehabilitacije, u slučaju kada je lice više puta osuđivano na kaznu zatvora, što je u konkretom slučaj. Stoga, ocjena je Ustavnog suda da je miješanje javnih vlasti bilo u skladu sa zakonom - Iznošenje određenih ličnih podataka u rješenju kojim se odlučuje o rehabiltaciji, kakvi su podaci o krivičnoj odgovornosti, svakako je neophodno, jer se jedino sagledavanjem svih okolnosti, koje čine ličnost osuđenog lica, može donijeti ispravna odluka. Osim toga, odluka suda, kojom se zahtjev za rehabilitaciju odbija ili usvaja, nema značaja samo za podnosioca zahtjeva. Ovo stoga, što se donošenjem odluka stvara sudska praksa, koja, u velikoj mjeri, utiče na prava i obaveze drugih lica koja se nađu pred sudom i koja može biti osnov za donošenje budućih odluka. Imajući sve prednje u vidu, ocjena je Ustavnog suda da je miješanje javnih vlasti u privatni život podnosioca bilo neophodno u demokratskom društvu..
U-I br. 29/19, 27/20, 38/20 i 2/21.
U-III br. 1222/24.
Vijesti
.JPG&w=500)
04.02.2026
U-III br. 391/23 – parnični postupak – povreda prava na pravično suđenje kroz segment prava na obrazloženu sudsku odluku - Predmet spora je bio zahtjev tužilje kojim je traženo da se obaveže tužena da joj po osnovu naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti isplati traženi iznos - Viši sud u Podgorici je ocijenio da je naknada od 3.000 € previsoka, ali nije naveo kriterijume koji su ga vodili pri utvrđivanju novog iznosa, odnosno objasnio zašto prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu člana 207 ZOO, uporedio konkretan slučaj sa sličnim predmetima iz sudske prakse, analizirao težinu povrede, posljedice po tužilju, trajanje radnji, intenzitet i javnost objava. Umjesto toga, drugostepeni sud se oslonio na opštu tvrdnju da bi iznos od 3.000 € „vodio komercijalizaciji naknade“, što je, po ocjeni Ustavnog suda, zaključak bez činjeničnog i pravnog uporišta, koji nije u stanju da zamijeni obavezno obrazloženje. Ustavni sud konstatuje i da Viši sud u Podgorici, ne daje razloge zbog kojih, uprkos određenim otežavajućim okolnostima konkretnog slučaja, smatra da je iznos od 1.500 € pravičan.
Izrada ovog veb sajta finansirana je sredstvima zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope. Iznijeta mišljenja ni u kom slučaju se ne mogu smatrati zvaničnim stavom Evropske unije ili Savjeta Evrope.
© 2026 Ustavni sud Crne Gore. Sva prava zadržana.